PUČKO OTVORENO UČILIŠTE LABIN

 
Naslovnica
Kino Labin
Auto Škola
Obrazovanje
Kontakti
Glazbeno Scenska
Narodni Muzej
O Nama
Javna nabava







Ogš. MBR link
Grad Labin link
Matija Vlačić Ilirik link
 
Narodni Muzej          Link na web stranicu M. V. Ilirika    

 
Odabir stranica
Izložbe ] Foto Galerija ]
 

                                                   

   NARODNI MUZEJ LABIN

   (pri Pučkom otvorenom učilištu)

   Ul. 1. maja 6, 52220  Labin

   Tel-fax: 385/52/852 477

   Fax:385/52/885 052

 

 

 

                                                 card

 

 

 

Otvoren za posjetitelje:        

 

• ljeti - od 10 do 13 i od 17 do 19 u radnim danima, subotom od 10 do 13

• zimi - posjeta je moguća u radnim danima od 7 do 15 sati, ili na zahtjev za skupine van tog vremena. 

 

 

Stalni postav  Muzeja u središnjoj zgradi  izrađen je u suradnji s engleskom tvrtkom JANVS iz Yorka i otvoren 2008.godine.

U prizemlju je postavljen lapidarij,  slijede dvije prostorije s kronološkim pregledom zbivanja labinske povijesti od prethistorije do 1945. godine, koji je upotpunjen suvremenim infokioskom te rudarski postav.

Na prvom katu, kronološki pregled završava prikazima partizanskog pokreta, stvaranja i nestanka Jugo-slavije te osnivanja nove Hrvatske. Slijede potom tematski prikazi koji počinju  s gospodarstvom Labina kroz stoljeća. U središnjoj dvorani sučeljen je prikaz Labinske republike iz 1921. g. i današnje Labin art republike. Zatim su u tri prostorije prikazani: narodna nošnja, lončarstvo i glazbeni instrumenti La-binštine, čije zvukove reproducira audiobox.

Na drugom katu obrađene su ovi sadržaji: Giuseppina Martinuzzi, stilski namje-štaj, život na selu i u gradu, labinska narječja (audiobox) i  arhitektura  Labina.

Ostali sadržaji muzeja su:

- u istoj zgradi, galerija za povremene izložbe, arhiv i knjižnica.

- u zgradi ex Francovich, iz XVIII. st., u Ulici G. Martinuzzi 7 smješten je stalni postav Memorijalne zbirke Matije Vlačića Ilirika

- u crkvi Sv. Marije Tješiteljice, iz XV.-XVII. st., u Ulici A. Negri bb uređen je stalni postav Zbirke sakralnih umjetnina.                        

 

NARODNI MUZEJ LABIN osnovan je od strane Narodnog odbora općine Labin 30. travnja 1960. godine i smješten u baroknoj  palači Battiala Lazzarini iz XVII-XVIII. stoljeća. U razdoblju od godine 1982. do 1994. izvršena je temeljita sanacija i rekonstrukcija zgrade Muzeja, čime su stvorene i mogućnosti za postepeno uređenje novih stalnih postava.

 

•U atriju Muzeja postavljen je godine 1968.  lapidarij .

Lijevo od ulaza poredani su u dva niza nadgrobni i zavjetni spomenici – oltari (are). Čini se da je među njima bio najrašireniji kult božice Sentone, ovdje zastupljene pet puta. Od ostalih spomenika važno je istaknuti dva spomenika na zidu desno od ulaza koji se odnose  na rimske careve – jedan na Marka Julija Severa Filipa (244.-249.), a drugi na Marka Aurelija (161.-180.) ili na Lucija Vera (161.-169.) Međutim, za Labin osobiti značaj ima prvi navedeni carev spomenik jer se osim cara u nastavku spominje i tekst “res publica Albonessium”, što znači da je Labin sredinom III. st. poslije Krista imao status rimskog municipija. To je ujedno i prvi pisani spomenik u Labinu na kojem se spominje ime grada.

U lapidariju se nalaze i brojne amfore, od kojih su tri starije, grčko rimskog porijekla, izvađene iz rabačkog akvatorija godine 1986., dok je preostala  veća skupina tzv. tipa Lamboglia 2 iz I. st.p.n.e - I. st. n.e. izvađena na početnom dijelu Raškog kanala 1988. i 1989. godine. 

 

RUDARSKI POSTAV

U razdoblju od 1961. do 1964. godine, uz izravnu pomoć Istarskih ugljenokopa, izrađen je u prizemnom i podrumskom dijelu zgrade stalni rudarski postav u dužini od oko 150 metara.

Niskopom se dolazi do dijela rudnika u kojem su desno predočeni načini zaustavljanja vode (vodeni čep,  vodena brana, “vodena vrata”, crpna stanica) radi omogućavanja iskopa ugljena. Lijevo se nalazi telefonska postaja, potom  u drugom hodniku, okomitom  naspram prvom, priručno skladište i zatim trafostanica. Pored nje stoji vagonet za prijevoz rude, koji čeka na utovar. Iza njega zacrtan je punkt za mjerenje eventualne prisutnosti plina – metana – koji je osobito opasan u rudniku, posebno u mješavini s ugljenom prašinom. Takva mješavina najvjerojatnije je uzrokovala 1940. godine u Labinu rudarsku katastrofu s 285 poginula, a 1948.  s devedesetak usmrćenih rudara. Nasuprot spomenutim sadržajima, desno, nalazi se diesel lokomotiva koja je služila za vuču vagoneta i potom priručna rudarska radionica. Napuštamo ovu razinu i penjemo se na drugu. U njoj se na početku nalazi hodnik u kamenu kojega je valjalo probiti da bi se iznova došlo do naslaga ugljena. Pritom opažamo cijevi za provjetravanje, cijevi za dovod komprimiranog zraka koji pokreće većinu rudarskih strojeva, otkopne bušilice, čekiće i sl.,  te cijevi za dovod vode kojom se radilišta vlaže upravo radi sprječavanja nastajanja pogibeljno opasne ugljene prašine. Sljedi potom duži krivudavi hodnik s prikazom raznih vrsta podgrada ( po vrsti materijala: drvena, željezna, kombinirana; a po obliku: četvrtasta, lučna, šesterokutna) čija se visina sve više smanjuje jer u naravi ona ovisi o debljini  ugljenog sloja. Dolazimo na radilište. Lijevo se nalazi “frontalni otkop sa slobodnim čelom” koje se otkopava otkopnim čekićima, svrdlima, pijucima i osobito miniranjem. Iskopani ugljen tovari se na “grabuljar” odakle ide na transportnu traku i potom u vagonete. Desno se nalazi stroj za zasipavanje iscrpljenih dijelova rudnika, a pored njega, u metalnoj posudi kamena prašina, zapravo fino mljeveni kamen koji rudari rabe prilikom miniranja jer uspješno gasi svako iskrenje. U završnom dijelu rudarskog postava prikazan je stari način kopanja, s početka 19. stoljeća, s vrlo jednostavnim ručnim alatom i priborom jer tada nije bilo strojeva.

Tijekom obilaska posjetitelja prate zvukovi koji su snimljeni u  rudniku Tupljak neposredno prije njegova definitivnog zatvaranja.

      

GALERIJA

Galerijska djelatnost u Labinu započela je početkom šezdesetih godina s prvom samostalnom izložbom slika labinskog akademskog slikara Quintina Bassanija koja je održana 1961. godine. U Muzeju se galerijska djelatnost u početku odvijala prezentacijom grafičkih mapa ili kopija umjetničkih djela. Godine 1968.  otvara se u Muzeju galerijski prostor izložbom“Labinskih ateliera”, skupine pretežito labinskih umjetnika (Quintino Bassani, Emil Bobanović Ćolić, Mate Čvrljak, Josip Diminić, Jasna Maretić Diminić, Eugen Kokot, Karlo Paliska, Vera Kos Paliska, Renato Percan) za koju je Muzej brinuo više od desetljeća. Isto tako, u suradnji s galerijama Rovinja, Pule i Pirana redovito je organizirana revijalna izložba radova istarskih likovnih umjetnika pod nazivom “Ars Histriae”.  U kasnijem razdoblju skupne izložbe ustupaju mjesto samostalnim izložbama pretežito labinskih i hrvatskih autora, ali i onih iz drugih središta, pa i inozemstva.       

 

MEMORIJALNI POSTAV MATIJE VLAČIĆA ILIRIKA

Nadnevka 22.12.1975. godine u organizaciji Muzeja i Općine Labin, otvoren je u zgradi ex Francovich memorijalni postav glasovitog labinskog reformatora Matije Vlačića (Frankovića) Ilirika (Labin, 3.3.1520.- Frankfurt na Majni 11.3.1575.).

Na fiksnim panoima putem fotografija i legendi prikazan je kronološkim slijedom životopis Matije Vlačića, njegova izuzetno značajna teološka, znanstvena i svekolika druga aktivnost. Izloženi su primjerci njegovog bogatog spisateljskog opusa, u kojem posebno mjesto zauzimajuKljuč svetoga pisma”, “Magdeburške centurije” , “Katalog svjedoka istineiGlosa”. Osobito vrijedni eksponati u ovom postavu su kopija Vlačićevog portreta, koju je po izvorniku u Jeni izradio slikar Eugen Kokot, a isto tako i njegova zidna slika -geografska karte Istre, rađena po predlošku Pietra Coppe iz 1520. godine, zatim sadrene biste Balde Lupetine i Matija Vlačića kipara Mate Čvrljaka te brončani odljev Vlačićevog portreta kipara Želimira Janeša.

U zbirci je smješten i suvremeni infokiosk koji posjetiteljima pruža podrobne informacije o Vlačiću i njegovom dobu na hrvatskom, talijanskom njemačkom i engleskom jeziku koje se inače mogu potražiti na web stranicama www.flacius.net

 

 

ZBIRKA SAKRALNIH UMJETNINA

 Nakon održane izložbe “Problem restauriranja” 1980. godine, u razdoblju od 1981. do 1985. godine Muzej je povjerio restauraciju Moreschijevog ciklusa uljanih slika iz crkve Sv. Marije Tješiteljice u Labinu labinskom akademskom slikaru i restauratoru Eugenu Kokotu. Godine 1986. u organizaciji Muzeja obnovljeno je krovište tog objekta, a naredne godine unutrašnjost, pa je potom ciklus slika i drvenih kipova vraćen u crkvu, te je 19.6.1987 godine otvorena zbirke sakralnih umjetnina.

Crkva bratovštine - Sv. Marije Tješiteljice (u narodu zvana Sv. Marija od Zdravlja, danas službeno Crkva Uznesenja Marijinog) izgrađena je 1426., proširena i povećana  1537., a lopicu je dobila 1622. godine. Ciklus osam velikih uljanih slika (145x230 cm) i ogromne devete (213x555 cm), posvećen Bogorodici, nastao je vjerojatno u prva dva desetljeća sedamnaestog stoljeća, a djela se pripisuju Antoniu Moreschi - slikaru koji je stvarao u duhu mletačke slikarske tradicije., Vrijednost zbirke svakako povećavaju lijep, skladan barokni oltar te serija drvenih polikromiranih kipova s prikazima apostola.

 

 

Djelatnici muzeja:

-      Tullio Vorano, viši kustos

-      Vedran Kos, kustos

-      Olja Višković , kustos

-      Marija Glavičić, spremačica